Psihologija Sreće. Juan Moisés De La Serna

      POGLAVLJE: EMOCIJA SREĆE

      Prvo Å¡to treba znati o sreći jest da se radi o emociji, a treba uzeti u obzir i činjenicu da su emocije dio života bili mi njih svjesni ili ne. Prisutne su u svim naÅ¡im poduhvatima i odlukama koje donesemo i otuda važnost njihova proučavanja. Teoretičare emocija možemo podijeliti u dvije skupine, one koji ih smatraju jedinstvenim i nerazdvojivim pojmom koji neprestano varira između pozitivnih i negativnih osjećaja i one koji ih smatraju viÅ¡edimenzionalnim pojmom koji se sastoji od doživljajne, eskpresivne i fizioloÅ¡ke komponente. Emociju možemo smatrati posebnim stanjem pojedinca koji mu omogućuje da opaža i reagira na okolinu (na podražaj). Jednostavnije rečeno, možemo razmatrati tri moguća stanja: pozitivno (radost ili sreća), neutralno (ravnoduÅ¡nost) i negativno (tuga, nezadovoljstvo ili jad); radi se o načinu opažanja i reagiranja na okolinu. Takvo kronično stanje smatra se karakteristikom ličnosti tj. pojedinac ga pretvara u svoj uobičajeni način reagiranja na unutarnje ili vanjske podražaje. Razbijemo li kronična emocionalna stanja, primjećujemo abnormalna odstupanja kod emocionalnog procesa koja variraju od pojačane tjeskobe ili fobija sve do bolesti kao Å¡to su opći anksiozni ili veliki depresivni poremećaj.

      Drugo stajaliÅ¡te smatra emociju adaptivnim procesom doživljajnog, fizioloÅ¡kog ili ekspresivnog odgovora na okolinu ili unutarnji podražaj koji može biti pozitivan ili negativan; iz toga proizlazi da emocija snažno utječe na način razmiÅ¡ljanja, kao i na organizam i ponaÅ¡anje.

      Obradu emocije možemo podijeliti u dva dijela: opažanje i emocionalno iskustvo. Prvi podrazumijeva doživljajni proces nižeg reda, u kojemu se opaža i procjenjuje emocionalni podražaj; dok drugi podrazumijeva doživljajni proces viÅ¡eg reda u kojemu se kontekstualizira ono Å¡to se opaža i tumači na temelju dosadaÅ¡njih iskustava.

      ÄŒini se da su ti procesi nezavisni, stoga proces emocionalnog opažanja može ili ne mora uključivati emocionalno iskustvo.

      Å to se tiče odnosa između spoznaje i emocije, usvojena su tri glavna stajaliÅ¡ta:

      - S jedne strane imamo zagovornike teorije da u određenim okolnostima emocije blokiraju i isključuju spoznaju, jer su to osjećajne vjeÅ¡tine i sposobnosti, karakteristike po kojima se ljudski rod razlikuje od jednostavnog matematičkog ili podaktovnog računalnog procesa.

      - Suprotno miÅ¡ljenje brani tezu da se ljudsko biće razlikuje od životinja po superiornim spoznajnim procesima, dodjeljujući emocije sekundarnim i iracionalnim procesima koji su gotovo uvijek nerazumni, tipični za životinje.

      - Treće stajaliÅ¡te smatra oba spoznajna procesa neovisnima, ali koji u određenim okolnostima djeluju zajedno.

      Postojanje perceptivno-mnemoničko emocionalnog kruga u ljudskom mozgu Å¡iroko je prihvaćeno gdje amigdala igra ključnu ulogu jer bilježi događaje emocionalnih podražaja. Tako informacija emocionalnog sadržaja ima znatno veću Å¡ansu da ćemo ju bolje pohraniti i zapamtiti za razliku od informacije neutralnog sadržaja.

      ViÅ¡estruka veza između amigdale i ekstrastrijatnih vidnih područja i hipokampusa omogućuje amigdali da prilagodi svoje djelovanje i olakÅ¡a perceptivne i mnemoničke zadaće u ovim područjima.

      Ipak, postoje dokazi koji ukazuju da je emocionalno učenje povezano s amigdalom vremenski ograničeno te da bi utjecaji na pamćenje mogli biti posljedica djelovanja drugih područja mozga, kao Å¡to je orbitofrontalni korteks.

      Kao Å¡to je već rečeno, radi se o krugu emocionalnog procesa koji je u suprotnosti sa specifičnim putem spoznajnog procesa.

      ÄŒini se da se podražaji u emocionalnom krugu automatski grublje i brže analiziraju, prema konfiguracijskoj strategiji, a radi se o pojednostavljenoj komunikaciji koja sadrži važne informacije, neophodne za opstanak i pravilan razvoj unutar ekoloÅ¡ke niÅ¡e.

      Iz tog razloga, ove sposobnosti paralelnog procesa predstavljaju prednost kod preživljavanja u okolini budući da omogućuju pojedincu da istog trenutka izbjegne prijetnje i opasnosti, čak i prije obrade informacije u prefrontalnom korteksu.

      Vidimo da je emocionalni svijet složeniji nego Å¡to se to čini na prvi pogled. Kada govorimo o komponentama emocija, ovisno o tome na Å¡to se usredotočimo, možemo ih izdvojiti viÅ¡e ili manje; tako da kod prvog stajaliÅ¡ta možemo govoriti o tri izraza emocija:

      - NeurofizioloÅ¡ki, koji podrazumijeva sve neuralne puteve i strukture pojedinačno odgovorne za svaku od emocija, kao i vegetativne odgovore koji prat emocije poput vazokonstrikcije, tahikardije i ubrzanog disanja.

      - Ekspresivni, kod kojeg se tijelo pretvara u ogledalo emocija koje se manifestiraju nehotice kroz izraz lica i položaj ostatka tijela, napinjući ili opuÅ¡tajući određene miÅ¡iće koji mogu odavati ono Å¡to osjećamo, uključujući i pokuÅ¡aje skrivanja emocija. Isto tako, ova komponenta govori o tome Å¡to treba učiniti ili ne da bismo slijedili emociju tj. kako izraziti geste koje su reakcija na ponaÅ¡anje i način odnosa s drugima.

      - Doživljajni, koji ima viÅ¡e veze s osobnom ili tuđom percepcijom emocije tj. kako tumačiti subjektivno iskustvo osjećaja. Problem u ovom slučaju je aleksitimija kao posljedica neadekvatnog emocionalnog učenja, kada osoba nije u stanju prepoznati i ispravno protumačti vlastite i tuđe emocije.

      Stoga, sreća ne podrazumijeva isključivo neko prolazno stanje, već kao emocija uključuje i način razmiÅ¡ljanja, osjećanja i djelovanja tj. pojedinac se osjeća sretnim cijelim bićem.

      Opisujemo li osobine i značajke emocija,